Daria Lisenko - Jedan pogled kroz kemijsku olovku 05.10. - 20.10.2015.
Crtež kao produkt uma reproduciran rukom ukrajinske umjetnice Darie Lisenko uvodi nas u propitivanje čovjekove biti i postojanja. Više od trideset radova različite tematike objedinjuje likovni komentar svijeta u kojem živimo. Koristeći humor, ironiju, provokaciju, ali i fantaziju i idilu, umjetnica svojim crtežima komunicira vlastita promišljanja nastojeći potaknuti promatrača na razmišljanje o tome tko je on zapravo i u kakvom društvu živi.
Rad Spirit od Ukraine naglašeno nostalgičnog karaktera sazdan je od čitavog spleta motiva iz ukrajinske povijesti, tradicije i kulturne baštine, te svojim oblikovanjem priziva duh velikih povijesnih tapiserija koje su unutar raskošnih kompozicija tumačile važne događaje. Objedinjujući motive i simbole različitih vremenskih perioda ukrajinske povijesti, Daria Lisenko oslikava prošlost i sadašnjost Ukrajine utkivajući u rad emocije prema domovini i empatiju prema trenutnim zbivanjima u rodnoj zemlji. Bogatstvo prirode dočarano plodovima zemlje, poljima i ukrajinskom šumom prisutno je i na radu Forest koji uz ljepotu šuma tumači metaforu "šume misli", odnosno čovjekovu preopterećenost informacijama koja je prisutna u današnje doba.
Tema položaja i percepcije ženskog roda kroz povijest prožima većinu predstavljenih radova. Autorefleksijom u nizu autoportreta Daria Lisenko tumači promjenu percepcije žene – kako dijakronijski kroz povijest na radu Self-portrait, tako i sinkronijski kroz običaje i tradiciju različitih kultura dočaranih kolorističkom pozadinom bogatih ornamentalnih oblika na radu Self-portrait, oriental. Secesijska obilježja zlatne boje i stiliziranih oblika u crtežu The hat makes my look primjer su spoja tradicionalne tehnike crteža i interpretacije suvremenog života definiranog dominacijom društvenih mreža i stvaranjem lažne slike o sebi gdje je pomama za što ljepšom selfie fotografijom dovela do promjene percepcije privlačnog i senzualnog izgleda žene.
Groteskni prikazi u ciklusu Ženstvenost referiraju se na muško poimanje ženskog roda. Istovremeni objekt požude i straha prikazan je sa svim stereotipnim simbolima seksualno privlačnog izgleda: prekrasno lice, bujna plava kosa, crvene usne, čipkasta odjeća, dodaci od perja, leopard uzorak i neizostavna podvezica. Međutim, fizička ljepota žene dokida se deformiranim donjim dijelom tijela koji se naprasno širi i račva u četiri noge, čime je iluzija savršene žene u potpunosti urušena.
U djelu Serpentarium likovi polužena – poluzmija/poluhobotnica dojmljivo oslikavaju narodnu izreku "žena je ženi vuk". Sve negativnosti u međuženskim odnosima vizualizirane su snažnom facijalnom gestikulacijom prikazanih likova u izrazima ruganja, ismijavanja, tračanja, podrugivanja ili sabotiranja.
Tema mistificiranja žene zaokružena je radom Herbology class gdje krajnje dekorativan karakter idiličnog, gotovo nadrealnog, prizora tumači često površan pristup prilikom upoznavanja pojedinca pri čemu se odnos bazira na prvobitnom idealiziranju bez dubljeg ulaska u suštinu ljudskog bića.
Nazivi crteža često su u ulozi komentara pojedinih društvenih odnosa čime daju određene asocijacije, ali istovremeno omogućavaju posve slobodnu interpretaciju viđenog. Radovi Worries are shit, Every night I start dreaming i Caution! Human beings are bound for extinction! bave se efemernim pitanjima pojedinca kroz kompozicije lineranih crteža s crno-bijelim glavnim likovima, dok je popratni sadržaj, koji ujedno definira temu, oblikovan jarkim bojama. Sličan princip opozicija bojanih i nebojanih površina prisutan je u radovima After 18:00, Friday night pastoral i Absence na kojima su likovi prikazani kao siluete u negativu, dok sadržaj definiraju koloristički simboli poput frižidera kao komentara na nerealna očekivanja postizanja idealne težine, kauča kao glavnog objekta za provođenje slobodnog vremena ili pak praznog prijestolja kao komentara na pitanje koga slijedimo u životu i preuzimamo li odgovornost za vlastite postupke.
Raznoliki opus radova vezanih uz teme čovjeka, njegovih vrijednosti i odnosa spram okoline nastao za vrijeme boravka u Zagrebu ne bi bio potpun bez ciklusa ilustracija nastalih u Ukrajini za knjigu Lewisa Carrolla "Lov na Snarka". Područje definirano sadržajem besmislene poeme u kojem autor ne dozvoljava slikanje Snarka, Daria Lisenko obogaćuje nizom od devet ilustracija posve različitih imaginarnih stvorenja, ostavljajući publiku u neznanju kako opjevano čudovište zaista izgleda.
Analizom dosadašnjeg rada Darie Lisenko vidljivo je kako ova mlada umjetnica različitim stilskim izričajima eksperimentira i istražuje mogućnosti medija, referirajući se na stvarni svijet i psihološke aspekte pojedinca. Crtež koristi kao svojevrsni zapis misli, kritički komentar okoline i prijenos vlastitih osjećaja, te pritom stvara radove koji snažno komuniciraju s publikom na neopterećen, ali nadasve dojmljiv način.
Sonja Švec Španjol
05.10.2015
