Mladen Bašić Bibi
MLADEN BAŠIĆ BIBI rođen je 17. svibnja 1945. godine u Varaždinu, gdje je završio gimnaziju. Studirao je, te živio i radio u Zagrebu i Velikoj Gorici. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1969. godine. Radio je najprije kao odvjetnički pripravnik, pa u osiguravajućem društvu Croatia, a zatim kao samostalni odvjetnik. Kako je znao reći, ujutro je radio i sakupljao inspiraciju, a poslijepodne crtao. Od 1966. objavljivao je karikature u dnevnom i tjednom tisku. Bio je stalni suradnik „Večernjeg lista“, „Vjesnika“, „Ježa“, „Pavlihe“, „Feferona“, časopisa „Danas“, „Brodoloma“, te „Pardona“ u SR Njemačkoj. Sudjelovao je u uređivanju humorističkog časopisa „Paradoks“ od 1967. do 1968. i „Kerempuha“ od 1974. do 1976. godine. Bio je predsjednik Hrvatskog društva karikaturista od 1985. do 1988., te od 1991. do 1993. Godine 1991. učlanio se, s ostalim hrvatskim karikaturistima, u Jedinicu hrvatskih umjetnika, te odmah izjavio: „Da, mi se bumo borili snaj-perom!“ Mladen Bašić umro je 31. prosinca 1997. godine u Zagrebu.
Samostalno je izlagao od 1977. godine. Priredio je tridesetak samostalnih izložbi, te (od 1967.) redovito sudjelovao na važnijim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Mladen Bašić Bibi dobitnik je mnogih nagrada za karikaturu, među kojima ima veći broj međunarodnih (Bugarska, SSSR, Turska, Poljska). Kao sudionik i poticatelj bio je neposredno uronjen u sva karikaturistička događanja u Hrvatskoj, no dobro je poznavao i karikaturu u svijetu. Posebno je bio naklonjen engleskom humoru.
Premda je riječ o autoru koji nadrasta lokalne okvire, riječ je i o čovjeku koji je svojedobno u Velikoj Gorici živio (1976. – 1985.), radio kao odvjetnik, vrlo često izlagao na samostalnim i skupnim izložbama karikatura, te surađivao u učeničkom listu „Žir“. Sudjelovao je i u programima goričkog „Cabaret-cluba“. Karikirajući prisutne stvarao je dobro raspoloženje.
Bašić je rado bilježio svoja zapažanja konkretnih društvenih događanja, kao i općih ljudskih osobina, te je pisao o sebi i drugim karikaturistima, najčešće s humornom notom. Tekstove je objavljivao kao predgovore izložbama karikatura. Godine 1997. objavio je karikaturističku autobiografiju, možda potaknut slutnjom skorog odlaska.
I nakon njegovog odlaska, njegov veseli duh i dalje je prisutan kroz njegove karikature na svakoj izložbi pa tako i u Galeriji udruge „Umjetnost osmijeha“.
17.05.2012
